PRAVILNO OŠTRENJE NOŽA
Prva pomisao ljubitelja noževa je slika blještavog sječiva, plemenitog čelika savršene oštrice i oštrine od koje podilazi jeza. Postoje stotine početaka ove priče i isto toliko nedorečenih pokušaja da se opiše osjećaj sigurnosti koju daje oštro sječivo. Najljepše započete priče o noževima koje se mogu naći često zapnu između neznanja i trgovačkog senzacionalizma, zato ćemo kraj ove priče ostaviti nekom talentovanom zaljubljeniku iz reda mladih naraštaja koji nas pomno prate i čitaju. Autor: Mladen Puzigaća
Možda je oštrica prvi čovjekov izum koji mu je obezbjedio dominaciju u prirodi. Ako se dobro razmisli, sa sječivom u ruci koje sa lakoćom siječe i najdeblju kožu, inače krhko i ranjivo ljudsko biće, u prirodi gotovo da nema ozbiljnu konkurenciju. Ne postoji ni jedni živo stvorenje od kojeg se čovjek u prirodi nožem ne može odbraniti.
Lovci, avanturisti, planinari i svi oni koji rizikuju živote boraveći u prirodi vrlo dobro znaju kakav je osjećaj koji daje uvijek pouzdano i vjerno sječivo. Oštrica koja se nikada ne dvoumi, koja nema teret moralnosti i donošenja pravične odluke, koja kao najodaniji sluga slijepo sluša gospodara najbolji je prijatelj u nevolji. Nije slučajno što čovjek, u najekstremnijim uslovima obezbjeđuje svoj život vatrenim oružjem ali je poslednje sredstvo kada više ne postoje odstupnice nož i odano sječivo koje ne zna da zataji.
Ono što je nožu obezbjedilo slavu i poštovanje je njegova oštrina i prilagođenost namjeni pa ćemo pokušati da damo dobra i korisna upustva čitaocima kako se može naoštriti i dugo održavati sječivo noža.
Oštrenje podrazumijeva tri radnje, brušenje, izvlačenje žice i poliranje. Obrušen nož je grub ali mora da ima jasnu i centriranu liniju oštrenja bez dubokih brazda. Takav nož se kupuje u prodavnici i najčešće je vrlo površno mašinski naoštren ali može da bude, uslovno rečeno i oštar. Brušenjem noža na toplo se uklanjaju tragovi kovanja i obrade. Savremeni noževi su često kovani u klišeu da bi im se obezbjedila fabrička identičnost, međutim najčešće, ovaj način izrade nije u direktnoj proporciji sa kvalitetom. Kovanjem na klasičan način se gusto nabija struktura čelika što sječivu daje dobre mehaničke osobine ali na hladnoj oštrici ima za posledicu veliki broj kvržica, uzdužnih parnica i neravnina. Kovači pribjegavaju brušenje na toplo širokom turpijom kako bi poravnali površinu. Brusački termin za ovu radnju je ravno brušenje.
Rezanje nožem se razlikuje od sječenja. Rezanje podrazumijeva rez oštrice kada se povlači naprijed nazad. Mikrostruktura rezne površine - žice, pod mikroskopom izgleda kao pila sa vrlo visokim i grubim zupcima nejednake veličine i oblika. Karakteristika ovakve oštrice je da se lako otupi u kontaktu sa imalo tvrđim materijalom. Zbog velike osjetljivosti ovih mikro zubaca na smicanje po boku sječivo je potrebno fino izoštriti i polirati.
Provjerom oštrine vrhom prsta, grubo naoštrena oštrica hvata kožu i tako stvara osjećaj lažne oštrine. Karakteristika reza u ovom slučaju je gruba i iskidana rezna brazda u mikrostrkuturi.
Sječenje je prefinjenija radnja, recimo da se definiše kao pravolinijsko kretanje oštrice koja malom čeonom površinom naprosto dijeli materijal kuda prođe kao što se siječe sir ili maslac, kao što se siječe komad papira koji je slobodan u vazduhu. Ovakav rez je skoro savršeno glatka površina koja ostaje u reznoj brazdi ili na materijalu koji je presječen. Što bi se reklo hiruški rez.
Da bismo uživali u rezultatima dugih sati rada na oštrici, najbitnije je prepoznati čelik koji je kvalitetan i kojem vrijedi udahnuti život. Mekan i mrtav čelik ne može da posluži za sječivo pa ćemo uzeti kao polaznu osnovu ugljični čelik sa oznakom 400 i preko. Kod karbonskih čelika je divno ugledati oznaku C5 na sječivu noža.
Početnik treba da uzme sječivo koje je lakše za oštrenje što znači tanji i širi nož nalik na mesarske. Neophodno je da se sječivo zaštiti izolir trakom ili flasterom na nekih 5 - 7 milimetara od „žice“ kako se ne bi oštetili bokovi noža prilikom oštrenja. U ponudi ne postoji širok izbor brusnog kamenja, pa čak i ono koje se prodaje nije namjenjeno za noževe nego za stolarski alat. Pa ćemo kao i u većini situacija pribjeći improvizaciji i ličnoj vještini.
Poneki renomirani proizvođači preporučuju ugao oštrenja za svoje proizvode pa se često sreće preporučeni ugao od 12 do 22 stepena. Obzirom da je ove uglove nemoguće pogoditi bez ugaonika ili mašinskog oštrenja, predlažem da svoju oštricu brusite pod što je moguće manjim uglom.
Bilo bi dobro imati kamen sa dve finoće abraziva, površinu za ravnanje koje je nešto grublja i finu površinu za izoštravanje.
Kupljeni kamen je potrebno pripremiti i koristiti ga dok ima široku ravnu površinu. Čim se pojave udubljenja, brus više nije za upotrebu. Rubove na brusu treba oboriti kako ne bi zaparali žicu, a to se najbolje radi starom i istrošenom turpijom dok se ravna površina brusa poravna trljanjem od gazište betonskih stepenica.
Brušenje oštrice kreće laganim pokretima unazad uz vrlo nježan pritisak o brusnu površinu. Na početku je potrebno vrlo često ispirati brus u vodi, umakanjem u kanticu sa vodom ili ispiranjem pod mlazom. Oba načina su dovoljno dobra. Nezaštićena površina sječiva će vrlo brzo početi da se ravna tako da je u samom startu neophodno oboriti sječivo što niže, tik uz zaštitnu traku koja mora da ostane na sječivu do kraja oštrenja. Ova traka će dati identičnu širinu obrušenog dijela sječiva sa obe strane što garantuje da će žica biti postavljena tačno na sredinu sječiva.
Nakon dvadesetak povlačenja sa jedne strane potrebno je odmah prevrnuti sječivo na drugu stranu i identičnim pokretima nastaviti brušenje. Oštrica mora da se prevlači unazad cijelom površinom i to od vrha prema drški noža. Zakrivljene oštrice ili dio, moraju da se bruse povlačenjem prema nazad u pravcu zamišljenog centra radijusa.
U ovom poslu nema žurbe tako da čestim ispiranjem brusa odlazi dio abraziva i čelični prah koji je skinut sa oštrice.
Nakon prvog brušenja koristićemo finu stranu brusa i laganim pokretima unazad oboriti sječivo do zaštitne trake. Uskoro ćemo imati fino plavičastu boju i jednako obrušene bokove noža od trake do žice.
Za ljubitelja noža, neće biti problem da sam izradi svoj veliki i široki brusni kamen koji treba da ima desetak centimetara širine. U svakoj rijeci i potoku leži obilje kamenja koje jedva čeka da preko njega prevučete oštricu svoga noža. Ako struktura kamena hvata čelik, to je taj. Kamenorezac će malo u čudu da pogleda svakoga ko mu donese ovakav kamen na obradu ali deset markica učini čudo i uskoro će ispod mašine da progleda samo vaš brus. Onaj najbolji! Ovakav brus može da služi godinama. Odluka u izboru kamena je prosta, što finiji kamen to je bolji za tvrdi čelik jer ga glača i blago polira.
U nizu improvizacija ima i ova. Na ravnu ploču koja je prihvatljivih dimenzija se postavi brusni papir finoće 2000 i rubovi se zalijepe ljepilom za ploču. Postupak brušenja je identičan ali uz obilno ispiranje finim mašinskim uljem jer bolje apsorbuje čestice metala. Brusni papir radi posao ali je ovo najgora varijanta jer ćete imati tako prljave prste da će vas se i najrođeniji odreći na duži period. Da, i ja sam čuo za rukavice ali načisto ne idu uz ovaj posao.
Brušenjem moramo da skinemo sa oštrice zaobljenja i da žicu formiramo u što je moguće manjem uglu. Posao će nam olakšati konstrukcija noža čiji su bokovi radijalno obrušeni tako da im je značajno skinuta debljina u zoni neposredno do žice.
Zbog jednostavnosti upotrebe osim brusa, kao alat za oštrenje koji je dovoljno dobar, preporučujem početnicima dijamantnu turpiju.
Ukoliko se na tržištu mogu naći fine dijamantne turpijice bićete pošteđeni ispiranja brusa jer se dijamant troši vrlo sporo i sav otpad je čelična prašina koja se jednostavno oduva u krpu na stolu. Ugao brušenja mora da bude što niži, pokreti lagani i čak u oba pravca što je za brus nedopustivo. Vrlo brzo ćete primjetiti plavičastu boju na čeliku i jasan trag obrade. Zaštitna traka se bolje drži i ukoliko se nož brusi dijamantom dovoljna zaštita za oštricu je višeslojna papirna traka koju koriste za lakiranje automobila.
Poliranje je poslednja radnja i može da se radi na zaista mnogo načina ali početniku savjetujem ovo. Nabaviti udubljenu daščicu, tako da kada se preko nje zategne koža izgleda kao tetiva na streli u profilu. Dobro će doći komad dobrog, starog vojničkog opasača ili prave debele kože kao što su pođonice. Koža se nategne i presavije preko drveta tako da fino i ravno nalegne krajeve. Sa donje strane kožu treba učvrstiti ljepilom za drvo i ukucati ekserčiće. Površina za poliranje se mora poravnati finom turpijom za metal jer i najmanje izbočenje tupi oštricu.
Kod brusača uvijek ima paste za poliranje pa se i to mora nekako nabaviti. Ako kod brusača imaju dvije paste onda treba ona sivo plava, univerzalna. Prije mazanja pastom koža se treba natopiti finim mašinskim uljem ili uljem za oružje, a tek onda izdašno u nju utrljati pastu. Prije stavljanja oštrice na kožu, koža se mora pregledati prstima da slučajno nema prašine ili koje zrno abraziva na njoj. Trenutak nepažnje može da bude vrlo destimulativan. Malo zrno tvrde prašine ili neke druge nečistoće može da pokvari rad od par sati, zato treba paziti i paziti.
Prije poliranja skinite zaštitnu traku i položite što niže (ugao 10-13 stepeni) i lagano i skoro bez pritiska vucite unazad do kraja kože. Tada prevrnite sječivo ali isključivo preko leđa, a ne preko žice, opet lagano položite prvo leđima pa žicom na kožu i opet vucite nazad. Ko je gledao u filmu kako neki klipan oštri britvu na kaišu ili čak kako neki brzopleti brkati brico zadivljujućom brzinom udara britvom po remenu, neka to što prije zaboravi jer su to samo filmske budalaštine.
Poliranjem smanjujemo visinu pominjanih zubaca i pravimo finu i glatku žicu koja gledano u mikrostrukturi čelika ima veću gustinu sitnih zubića. Poliranje rotirajućim filcom je finiš ovoga posla ali bez praktičnih instrukcija to nemojte da radite.
Upozorenje:
Noževe i ostala sječiva velike oštrine uvijek držite na obezbjeđenom mjestu van dosega djece i nestručnih lica. Na izletima i prilikom boravka u prirodi nož nosite na sigurnom mjestu i bazbjednoj futroli. Nikada ne ostavljajte nož bez nadzora i ne posuđujte kolegama ukoliko ne želite vanredno upisati višu medicinsku školu ili se neprestano sa nekim svađati.
Autor: Mladen Puzigaća
www.zrno.ba
-
|78.0.235.xxx |2009-11-17 16:36:33 josipotvorio bi kod kuće brusionu noževa, na crno naravno, odlazio bi po restoranima i kupio njihove noževe koje bi kod kuće oštrio i tako se snalazio u ovom teškom vremenu. Imam električnu brusilicu, onu sa okruglim brusnim kamenom, na kojoj se brzo mogu naoštriti noževi. Mene zanima da li ja sa njom mogu oštriti mesoreznice, škare, mesarske sjekire i one noževe za kruh sa mnoštvo sitnih oštrica? Ako mogu i ako postoji poseban način, hoćeš li mi ga molim te objasnit ( vidim da imaš znanja )?
-
|93.87.153.xxx |2009-11-26 22:19:22 Laslo - porukaako želite vršit oštrenje noževa savetuljem vam da prikupite više informacije jer to nije baš tolko jednostavno kako vi mislite. Da ne pričamo o škarama i mesoreznicama
-
|80.242.119.xxx |2010-01-27 12:07:33 Maestrobl - pocetnikja se bavim ostrenjem nozeva vec koju godinu i mogu reci da nije ni lako ni tesko,poenta je u brusilici ,tocilima i naravno u samoj vjestini tj.iskustvu.
skare je najbolje ostriti na dijamantu ili na kamenim tocilima za brusenje spomenika ali da brzina same brusilice ne prelazi 200 obrtaja i naravno da se kvasi jer su to vodeni brusovi.
- Američki vojnici pomažu Afganistancima kroz pčelarstvo
- SAD i Vijetnam održavaju prvu zajedničku vojnu vježbu
- Ministar odbrane SAD najavio preusmjeravanje sredstava odbrane
- Prva taktička naredba generala Davida Petraeusa u Afganistanu
- Washingtonska pravila: Put Amerike prema permanentnom ratu - knjiga Andrewa Bacevicha